LocationsPatrijarhalni obrasci i predrasude u korjenu nasilja nad ženama sa invaliditetom
December 1, 2023
Podgorica, 1. decembar 2023. godine – U Crnoj Gori se žene sa invaliditetom suočavaju sa višestrukom diskriminacijom. Društvo ih najčešće posmatra kroz invalidnost. Njihove potrebe kao žena sistemski su zanemarene i prepuštene njihovoj ličnoj borbi. Ljudski kapital žena sa invaliditetom koji uključuje njihove obrazovne, profesionalne, aktivističke, umjetničke, političke, ekonomske i sve druge potencijale – često ostaje nevidljiv.
Crnogorsko društvo, koje još uvijek karakterišu patrijarhalni obrasci, brojne društvene predrasude, neadekvatni institucionalni mehanizmi, ne kreira adekvatan ambijent za dostojanstven i ispunjen život žena sa invaliditetom. Izostanak sistemskog pristupa i društvenog dijaloga na svim nivoima dodatno usložnjava probleme, čineći žene sa invaliditetom dodatno izloženim raznim formama nasilja – od institucionalnog, preko strukturnog, ekonomskog, do psihičkog i fizičkog, koje nekad dovode do potpune izolacije.
To je poručeno na drugom događaju koji je održan sinoć u prostorijama Muzeja i galerija Podgorice, u okviru Razgovora o rodnoj ravnopravnosti, pod nazivom „Zajedno do inkluzije: Nasilje nad ženama sa invaliditetom“. UNDP u Crnoj Gori ovogodišnjim razgovorima obilježava globalnu kampanju 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, i prilika su za unaprjeđenje agende rodne ravnopravnosti i diskusiju o patrijarhalnim obrascima koji i dalje oblikuju društvo.
U svijetu svaka treća žena tokom života barem jednom doživi fizičko ili seksualno nasilje, a podaci UN-a pokazuju da su žene sa invaliditetom u višestruko većem riziku od iskustva seksualnog nasilja.
Tokom panela je istaknuto da se žene sa invaliditetom suočavaju sa rodnim stereotipima i predrasudama o invaliditetu koji ograničava njihovu slobodu i vode kršenju osnovnih ljudskih prava. Za promjenu na svim nivoima potrebna nam je emancipacija cjelokupnog društva kroz edukaciju, afirmaciju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, javni diskurs i institucionalni pristup.
Lana Nikolić, aktivistkinja i novinarka, istakla je tokom događaja važnost davanja prostora manje vidljivim grupama kako bi se ohrabrile da iskažu sebe i otvoreno govore o svom višeslojnom identitetu. „Voljela bih da sma kao djevojčica imala uzore i priliku da čujem iskustva drugih žena sa invaliditetom. Invaliditet je samo jedna komponenta mog identiteta i zaista se borim svim snagama da u društvu ne budem predstavljena kao žena sa invaliditetom, već kao novinarka, medijska radnica. Mi nijesmo doktorirale invaliditet samo zato što se nalazimo u situaciji da invaliditet posjedujemo. Osobe sa invaliditetom ne traže od društva ništa više osim prilike da doprinesu, ali nam društvo tu priliku uskraćuje, iako je siromašnije bez nas i našeg iskustva“, poručila je Nikolić.
Marina Vujačić, dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava i izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) smatra da je uloga žena u Crnoj Gori i dalje određena tradicijom, mentalitetom i očekivanjima, što se reflektuje i na žene sa invaliditetom. „Od žene u Crnoj Gori se još uvijek očekuje da bude dobra supruga i majka, a ako se u tim ulogama ne ostvari, šta god drugo da postiže, ne vrijedi dovoljno. S druge strane, od žena sa invaliditetom se očekuje upravo suprotno – da se u tim ulogama ne ostvare, jer se posmatraju kao manje sposobne. Zato je odnos prema ženama sa invaliditetom dvostruko izazovniji, jer moraju da ubjeđuju društvo da im pripadaju sva osnovna prava i da se za njih bore. Ovi su pritisci nekada otvoreni i direktni, a često su suptilni, pa samim tim i opasni, jer žene sa invaliditetom vode u poziciju neosnaženosti, nasilje i guraju ka osjećanju krivice“, navela je ona, dodajući da društvo ne podržava ni one koje su osnažene jer smatra da njima nikakva podrška nije potrebna.
Marijana Goranović, dvostruka vicešampionka u bacanju kugle i trostruka učesnica Paraolimpijskih igara, govoreći o svojim počecima bavljenja sportom koji se dominantno smatra „muškim“, istakla je da nije dozvolila da je njen invaliditet spriječi da se bavi sportom na profesionalan način. „Ko zna gdje bih danas bila i čime bih se bavila da nemam invaliditet. Danas sam jako srećna što se ovim bavim i što sam, nadam se, mnoge žene i djevojčice ohrabrila da se bave sportom, da se ne obaziru na očekivanja društva i da streme svom cilju. Moji počeci bavljenja ovim sportom se vezuju za sadašnji Resursni centar i počeli su od bezazlenog bacanja kamenčića u vodu. Do tada nijesam ni znala da se osobe sa invaliditetom mogu baviti sportom“, ispričala je ona.
Kako je istaknuto tokom panela, nasilje nad ženama sa invaliditetom nije ograničeno samo na porodične odnose ili privatnu sferu. Žene se suočavaju sa nasiljem i u javnom životu, na radnom mjestu, u obrazovnim institucijama i drugim društvenim okruženjima.
O ključnim pitanjima o pravima osoba sa invaliditetom, mjerama koje se preduzimaju ili koje bi trebalo preduzeti u cilju unapređenja njihovog društvenog položaja, o važnosti angažovanja kulture i umjetnosti u tom pravcu, govorili su i: Bane Žugić, novinar Javnog servisa, Milica Nikolić, ekspertkinja za rodnu ravnopravnost UNDP-a, Jovana Radifković iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, Milica Nikolić iz Uprave za ljudske resurse, fotograf Duško Miljanić, etnomuzikolog Nikola Zekić, učenica Sofija Ivanović, ekspertkinja za prava osoba sa invaliditetom Aleksandra Popović, Ida Ferdinandi iz UNICEF-a i mnogi drugi istaknuti i ugledni sagovornici i sagovornice koji su otvorenim razgovorom na ovu temu dali doprinos diskusiji.
