Borba protiv govora mržnje – lično, solidarno, aktivistički i hrabro!

Mladi aktivisti i aktivistkinje na udaru govora mržnje i prvoj liniji borbe protiv ove devijantne društvene pojave

June 18, 2024

„Posljedice nepreduzimanja mjera u borbi protiv govora mržnje su potencijalno užasne, jer govor mržnje ima holistički efekat. Posljedica nije samo povećana diskriminacija prema LGBTIQ osobama, ženama, Romima, Romkinjama itd, već ugrožen mir, a samim tim i sav demokratski napredak koji smo napravili.“

Jovan Džoli Ulićević, aktivista

Troje mladih ljudi iz Crne Gore – novinarka Marija Pešić, aktivista Jovan Džoli Ulićević i aktivistkinja za ljudska prava, Selma Drini – svoj profesionalni i lični angažman svakodnevno posvećuju borbi protiv govora mržnje. Svako od njih daje sopstveni doprinos, ali sa istim ciljem – stvaranje ravnopravnog, tolerantnog društva, otpornog na govor mržnje, mizoginiju, seksizam i diskriminaciju po bilo kom osnovu. Njihova iskustva, stavovi i priče, koje su sa UNDP-om podijelili povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje, podsjećaju nas na važnost kolektivnog odgovora i inspirišu na hitnu akciju.

Marija se kao novinarka gotovo svakodnevno suočava s govorom mržnje. Ne poriče da govor mržnje značajno utiče na njen svakodnevni život, ali primjećuje da joj, ironično, prisustvo govora mržnje govori da radi nešto dobro.

„Svaka uvreda na rodnoj osnovi, antifeministička i mizogina mi govori da sam bacila malu iskru svjetla na problem koji se ne može riješiti u mraku već samo kada je potpuno vidljiv. Takođe me napominje na to koliko je važno da ne dozvolimo njegovu normalizaciju i banalizaciju. Napominje me da je svaka reakcija na govor mržnje korisna jer razotkriva porive koji stoje iza njega i ohrabruje druge žene da ga ne trpe. Na takvim primjerima sam i sama učila, a danas se trudim da ja budem takav primjer za generacije žena koje će doći poslije mene“, poručuje Marija.

S jedne strane, govor mržnje zarobljava i čini ljude nemoćnim i potištenim, dok s druge, daje vjerodostojnu sliku društva.

„Neprestano nas podsjeća protiv čega se borimo i zašto radimo to što radimo – borimo se za ravnopravno i zdravo društvo. Taman kada pomislimo da smo napravile manji ili veći korak u borbi za pravedniju i civilizovaniju zajednicu, govor mržnje je taj koji postavi ogledalo realnosti“, kaže Marija.

Podaci pokazuju da su upravo žene česta meta govora mržnje. Nasilje i govor mržnje prema ženama u političkom životu najčešće se prepoznaju na društvenim mrežama (34,9%), zatim tokom predizbornih kampanja (31,4%), u medijima (17,4%), u parlamentu (9,3%) i u političkim partijama (7%). Društvene mreže i portali su postali javna mjesta na kojima se objavljuju sadržaji i komentari koji ne doprinose razvoju debate od opšteg interesa, već imaju za cilj da osobu ženskog pola omalovaže i uvrijede kao ženu, stvarajući netolerantan i isključivo neprijateljski ambijent.

Marija vjeruje da je govor mržnje samo privid nemoći onoga kome je upućen i privid pozicije moći onoga ko ga upućuje.

„Taj privid je poput stakla, djeluje opasno ali nije ga teško razbiti, samo kada se osvijesti da je moć u našim rukama koje nose znanje, poštovanje i nasljeđe svih žena prije nas koje su nam omogućile da taj stakleni zid imamo priliku da razbijemo“, poručuje ona.

Govor mržnje čini društvo indiferentnim na brojne devijantne društvene pojave, a Mariju zabrinjava sve češći opasan narativ da ne treba obraćati pažnju na to šta se govori, već ko govori, jer, kako kaže – isključivost nikada nije korisna. Na taj način, govor mržnje se može dodatno pojačati kako bi postigao željeni efekat – mržnju, a može preći i u gore oblike ispoljavanja kao što su nasilje i zločini.

Ona ukazuje i na sve učestaliji, ne tako očigledan, govor mržnje pod izgovorom humora.

„Mim kultura, novi načini komunikacije na društvenim mrežama postali su izgovor za govor mržnje u najraznovrsnijim oblicima koji su sve teže prepoznatljivi. Različiti online prostori i generacije su razvili, maltene, svojevrsne jezike koje mogu razumjeti samo hronični korisnici određenih mreža. Za druge, to može djelovati kao šala, opaska ili zbunjujući sadržaj dok u njegovoj namjeri stoje isti pokretači kao kod govora mržnje“, poručuje Marija.

Ova mlada novinarka, međutim, ne dozvoljava da je govor mržnje definiše.

„To, prije svega, počinje iznutra, svjesnošću da nijesam pogrdna i šovinistička sintagma već upravo ono suprotno. A, ono što stoji naspram toga je jako i hrabro. Zatim reagujem akcijom. Počevši od direktnog suprotstavljanja onome ko ga izgovora ili piše, preko prijavljivanja platformama na kojima se on nalazi pa do javnog zagovaranja o toj problematici“, navodi ona.

Jovan na govor mržnje reaguje stalnom borbom i nepristajanjem na ograničavanje prostora djelovanja.

„Mene ne obeshrabruje, nego čak naprotiv, baš zato biram da ne odustanem, i ne dozvolim da me vrati u tišinu. Najglasniji je govor mržnje u mom slučaju kad god pričam o stvarima koje se tiču društva, a koje nijesu u naizgled direktnoj vezi sa LGBT temama, i to je ono što vidim kao posebnu opasnost – to je prava marginalizacija i držanje u kutiji – kad vam društvo dozvoljava da se bavite temom koja ima veze s jednim dijelom vašeg identiteta, ali kad želite da budete aktivni u društvu, onda vas sabija. Na to ne pristajem“, odlučan je on.

Ističe da govor mržnje negativno i na različite načine utiče na sve, ne samo na one kojima je direktno upućen.

„Govor mržnje čini društvo nasilnim i hostilnim za sve, i pogrešna je pretpostavka da on pogađa samo one kojima je namijenjen. Normalizovan govor mržnje, što mi de facto živimo, je nasilno društvo koje je nasilno prema apsolutno svima i iluzija je misliti da je neko pošteđen toga nasilja“, kaže Jovan.

On smatra da se ne smije dozvoliti normalizacija govora mržnje.

„Posebno tome doprinosi sve jače akcentovanje apsolutnosti slobode govore bez ikakvih ograničenja, te zloupotreba koncepta pluralizma i kulture dijaloga da se legitimišu antidemokratski narativi“, navodi Jovan.

Romska zajednica česta je meta govora mržnje. Selma ističe da govor mržnje Romkinjama i Romima stvara osjećaj nesigurnosti i straha i uništava svakodnevni život pripadnika romske zajednice, jer im se na taj način uskraćuju mnoga prava koja su im zagarantovana Ustavom Crne Gore i međunarodnim konvencijama.

„Svakodnevnim suočavanjem sa govorom mržnje, mladima je onemogućeno ostvarivanje svog punog potencijala i uskraćene mnoge prilike koje bi bile od velikog značaja za njihovo obrazovanje, prije svega. Pored govora mržnje prisutna je i diskriminacija u velikoj mjeri. Ta dva pojma, diskriminacija i govor mržnje prema pripadnicima romske zajednice, stvaraju osjećaj odbačenosti i nevidljivosti, i na taj način se mladima koji dolaze iz romske zajednice oduzima šansa za napredak i bolju budućnost. Govor mržnje, diskriminacija, siromaštvo – to su samo neki od mnogih faktora koji razaraju dostojanstvo i samopozdanje mladih Romkinja i Roma“, poručuje Selma.

Ona se aktivno zalaže za pravdu i jednakost i bori protiv diskriminacije, nasilja i svih nepravdi koje pogađaju zajednicu kojoj pripada. Zato vjeruje da je u borbi protiv govora mržnje ključna edukacija.

„Moramo jasno ukazati svima koje su to posljedice govora mržnje, moramo zajedničkim snagama promovisati poštovanje različitosti, toleranciju i druge vrijednosti. Važno je osigurati da važeći zakoni budu jasni, ali i primjenjivi, jer nam ne trebaju zakoni koji samo lijepo zvuče, a zapravo su u praksi nemogući ili jako teško ostvarljivi. Ukoliko govor mržnje pogodi određenu grupu ljudi ili pojedinca, mi svi, kao društvo, moramo se izboriti da počinilac bude sankcionisan u skladu sa zakonom, a da žrtvama govora mržnje pružimo podršku i da nikako ne dozvolimo da se osjeća poniženom ili manje vrijednom samo zato što je u toj priči ona glavna meta govora mržnje. Žrtvama bilo kojeg vida nasilja ili govora mržnje moramo omogućiti pravnu pomoć, psihološku podršku i zaštitu od mogućeg ponovnog napada“, napominje Selma.

I Marija i Jovan vjeruju da su formalno i neformalno obrazovanje, jačanje svijesti i kontinuirani dijalog ultimativna oruđa u borbi protiv govora mržnje. Osim primjene kvalitetnih kaznenih politika, Marija velike nade polaže u nove generacije.

„Velike nade polažem u nove generacije koje će jednog dana biti obrazovni kadar i putem formalnog obrazovanja jačati znanje mladih na ovu temu kao i njihovo samopouzdanje, samospoznaju i samopoštovanje, ultimativna oruđa za borbu protiv mržnje“, poručuje Marija.

„Ono što je ključno jeste da se u potpunosti promijeni pristup podizanju svijesti i radu na stereotipima, da se paralelno s tim radi na uzrocima nejednakosti u društvu koje su plodno tlo za rast mržnje prema bilo kome ko je drugačiji. U odnosu na podizanje svijesti, potrebno je raditi sa što mlađim uzrastom, i ne raditi samo na stavovima, već na vrijednostima, koje su stabilnije i dublje se kodiraju. Dakle vrijednost prihvatanja i poštovanja, ne samo tolerancije. Nijesam siguran da nam uopšteni ljudskopravaški narativi više postižu željeni efekat, jer sa druge strane imamo emotivno nabijene sadržaje koji se jako lako šire. U tom smislu, mislim da je dosta novca praktično bačeno na neuspješne i netestirane kampanje koje su zvučale super onima koji su ih pravili, i na kraju krajeva, nekoordinisane kampanje, jer većina progresivnih i demokratskih aktera i dalje djeluje po principu kompeticije, a ne međusobne kooperacije koja bi pojačala efekat naših napora“, zaključuje Jovan.

Istraživanje UNDP-a o percepcijama mladih sa Zapadnog Balkana o miru ukazuju na zabrinjavajući trend izjednačavanja slobode govora i govora mržnje. Čak 42% mladih smatra da bi govor mržnje trebalo da bude prihvatljiv, kao dio slobode govora, uprkos tome što je to istovremeno jedan od vodećih oblika nasilja ili diskriminacije koje mladi doživljavaju.

Ipak, mladi ljudi poput Marije, Selme, Jovana su primjeri progresivne, autentične akcije i liderstva u očuvanju postojećih i postizanju daljih rezultata u oblasti društvene kohezije, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti.

Unapređenje društvene kohezije, jačanje povjerenja u institucije i otpornosti zajednica na govor mržnje i diskriminaciju, važan je dio mandata UNDP-a u Crnoj Gori. Nakon promocije dijaloga i zajedničke akcije u borbi protiv govora mržnje, seksizma i mizoginije, UNDP je udružio snage sa UNICEF-om i UNESCO-om, sa kojima zajednički sprovodi inicijativu usmjerenu na jačanje povjerenja građana i građanki u institucije i izgradnju otpornih zajednica, uz podršku Vlade Crne Gore i Fonda UN za izgradnju mira. U okviru ovog programa, nastavljamo osnaživanje progresivnih liderki i lidera, podršku dijalogu i kolaborativnim akcijama za opšte dobro, kao i podršku svim akterima u kreiranju društva po mjeri građanki i građana.

Crnogorski